pon - 08.02.2010
F33.2

ok, ovo je sad previse otvoreno, ali eto, neka bude

Dabarche vam je puklo....skuplja se mnogo toga vec dugo, nisam nasla dobar nacin resavanja..do sad...u prethodnoj nedelji se izdesavalo svasta, to oko mog tate, bolestan je, to me je pogodilo, pa se jedan san raspao, pa se evo blizi ono cega se i dalje plasim, a Njega naravno nema, jer tamo, u drugoj zemlji...jeste me on zvao i kad sam bila na putu, ali nema ga da me zagrli, da me poljubi, da me saceka kad se vratim u stan...da ne budem sama..to mi treba...to mi treba kad sam ovako nekako potpuno bez energije i motivacije,

dakle isla sam na put u grad koji je malte ne svima medju prvima na listi omiljenih gradova...ok, bilo mi je recimo pa ok, ali sam se i istrosila...nisam se uklopila sa ljudima sa kojima sam bila, dobila sam par komentara da sam asocijalna, a jesam zaista bila i razdrazljiva, i nije mi nekako sve zajedno prijalo..mada, predavanja na konferenciji su bila dobra...ali, ipak me je na kraju me sve to gurnulo preko...i sad placem i tuzna sam i nisam ni za sta, zaista....ne idem na posao, ne mogu...imunitet i krvna slika otisli do djavola, jbg, mozak nije odvojen od svega, utice sve na sve..bila danas kod nekoliko lekara...pa tako i kod nove shrinkovice, ovo je vec 4. po redu, jos od Nemacke...do sada mi se najvise svidja od svih...najkonkretnija je...kaze, nije to nista neobicno...vec se sretala sa slicnim slucajevima...ona nas zove preobrazovane...kao da sam stocic sa 2 noge...jedna noga, ona za profi uspeh je poprilicno duga i stabilna, ali je ona druga, emotivna, kratka...i zato je ceo stocic nestabilan, ne moze da stoji sam...a i postoji vec dugo tu neki zamor materijala, vec duze vreme pucaju pukotine...i evo, sad je nekako pukla jedna poveca...i pocela je da istice voda...kao suze...pateticno ili ne tako je...tako da, trenutno, Dabarche vam je rushevina...Photobucket

ali se cupam...necu da ostanem u ponoru F33.2...to se leci, na razne nacine...i znam da nije to najgora stvar na svetu, ali isto tako znam da meni jako smanjuje kvalitet zivota, i zato, zato lecim...do sada ne tako uspesno, ali mislim da sam ipak sad stigla do nekog pravog puta...wish me luck

 
Dabarče se pomučilo tad 8. februar 2010 20:24:20 | Permalink |


18 tračeva uz kafitzu


  • U kafe OOMPH dodje u 8. februar 2010 20:44:02 , Lanna

    Najiskrenije good luck.

  • U kafe OOMPH dodje u 8. februar 2010 21:08:34 , dabarce

    hvala Lanna

  • U kafe OOMPH dodje u 8. februar 2010 21:21:56 , Лола

    Своју снагу препознаћеш по томе
    колико си у стању да пребродиш тренутак,
    јер тренутак је тежи и страшнији
    и дужи од времена и вечности. (Мика Антић)
    Држи се, дабре. Желим ти од срца да и ти и твој отац будете боље.

  • U kafe OOMPH dodje u 8. februar 2010 21:28:43 , spejsi

    ...ccc... drago dabarche :)

    kao prvo, odmah da si mi vratila one klizaljke shto sam ti ih onomad pozajmila da se klizash na ledu, jer necu da se opet polomish :)

    a kao drugo, u ovoj fazi, u kojoj si trenutno, da li bi bilo glupo da ti kazem da je zdravlje NA PRVOM MESTU! nadam se da si se uplashila bar malo, jer jedino tako ce ti doci malo iz dupenceta u tu shashavu glavu da to podhitno reshavash... sve ostalo neka sada malo zaledi i sacheka dok ti krv ne prokljucha nanovo i ima da ti bude slika lepa ... ma ki upisana :))

    bez sve shale...drzim fige...kisic hagic i tako to... :)

  • U kafe OOMPH dodje u 8. februar 2010 21:30:03 , spejsi

    naravno fige drzimo i za tatu :)

  • U kafe OOMPH dodje u 8. februar 2010 21:30:18 , nemame

    Dabarče, želim ti sreću...
    I problemi i rešenja su nam u glavama.
    Samo pogledaj u pravu fioku... :)

  • U kafe OOMPH dodje u 8. februar 2010 23:43:01 , Connor

    Good luck!

  • U kafe OOMPH dodje u 9. februar 2010 1:43:22 , tataduki

    glavu i rep gore, i pamti

    ono sto nas ne ubije....

  • U kafe OOMPH dodje u 9. februar 2010 9:26:23 , jesen_u_meni

    Na sve načine ne dozvoli da se pukotina raširi i nekontrolisano oduzme većinu prostora!
    Mnoooogo je snage potrebno za to, znam, i nije je lako izvući i upotrebiti!
    Kada bih znala pravi način, rekla bih ti, jer i ja još uvek tragam za tim, konstantno se pitajući - dokle se može izdržati! Ali vidiš i sama da možemo izdržati i preko svake granice.
    Mislim da je svaki razgovor koristan, svaka šetnja, san, pa i po koja suza...
    Hajde da lagano načiniš prvi korak jednim malim osmehom!! :)))
    A zatim kreni u "rasčišćavanje terena"; ti znaš šta to znači!!!

  • U kafe OOMPH dodje u 9. februar 2010 9:37:32 , neurojazz

    Ajde, držimo ti fige...
    Di je puklo, tu je superbond, nemaš brige ;))

  • U kafe OOMPH dodje u 9. februar 2010 9:47:08 , dabarce

    Lola:hvala, i na stihovima i na podrsci:)
    Spejsi:lepo receno sve zajedno. da, mislim da mi dolazi u glavu, stavljam vecinu stvari on hold, mozda ce mi neki to i zameriti na poslu, ali eto, ne mogu drugacije, trenutno. hvala
    nemame:da, treba naci pravu fijoku:)
    High:hvala:)
    tataduki:da, pamtim...
    jesenka:hvala na savetima:) evo osmeh za pocetak:)
    Neuro:thanx:) ksks

  • U kafe OOMPH dodje u 9. februar 2010 15:57:39 , _ence (Neregistrovan)

    baš mi je žao što to čujem. tj. čitam. budući da i sama sad upadam u razne krize, mogu ti reći šta mene vadi iz njih... u svakom danu, satu i minutu nalazim nešto što se može protumačiti kao lepo a koje ne bih videla/ čula/ duživela da je situacija drugačija. teram sebe da nađem razlog za osmeh. uvek postoji, samo ga treba pronaći.
    u suštini, ja sam u svojoj glavi to razgraničila u smislu, izbor je na meni, ili ću da budem nikakva i tužna, ili ću da tražim nešto lepo čemu ću se radovati... nije lako, ne uspeva uvek, ali ide nekako...

    možda ti ovo pomogne. a možda i ne. svakako nisam ovo napisala sa lošom namerom.
    samo polako, korak po korak i biće dobro.

  • U kafe OOMPH dodje u 9. februar 2010 20:55:31 , dabarce

    ence, da, znam da uvek postoji. samo, nekad nije ni to dovoljno. to, znati. bas zato je depresija bolest, jer ne moze da se otrese samo tom nekom odlukom. cim ti mozes da tako razgranicis, znaci da nemas depresiju i to je divno. zaista.
    pokusavam ja da nadjem nesto lepo, vidim mnogo toga prijatnog, lepog ali nekako sam ostala bez snage, cak i da uzivam u tome necemu...znam da je zivot lepo ziveti, znam da vrede mnogi trenuci, ali sve zajedno, nekako, negde, sam se izgubila. mogu da stavim i :) i da vicem ksks, ali to nije ono sto je bilo pre.

  • U kafe OOMPH dodje u 9. februar 2010 23:08:35 , Ikarus

    iskreno, nemam rechi da ti kazem da bi mogla da nastavish dalje sa osmehom na licu, jer sam i sam bio u takvoj situaciji, u depresiji, kad nisi mogao ni da ustanesh iz kreveta jer ...chak boli, teshko je, nije ti bitno dal si jeo ili ne...samo zelish da sve prodje, da nestane, ali ono je tu i nece otici...
    nece otici dok se sama ne izborish sa time, nije bash sama, treba osobe oko tebe da ti pomognu, da ti budu tu, kao podrshka ali se oni ne mogu boriti sa tvojim strahovima, morash sama...
    zvuchi surovo ali na ovom svetu smo svi sami, hodamo nekim putem koji je samo nash i kad naidjemo na prepreku najvaznije je da ustanemo opet i nastavimo dalje...
    pukotine, imamo ih i kad smo zdravi, ali nekim prsticem zapushimo rupe da ne curi...sve je isto kao shto je i pre bilo, samo se sve nagomilalo i odjednom nisi vishe mogla da drzish da ne iscuri...ali, kao shto si i pre mogla da se izborish sa svime, mozesh i sad, treba snage da ustanesh svaki dan, da zivish, ma kakav da je zivot, ali imamo samo ovaj jedan, sjeban, nikakav, ali pored svega toga, zivot je lep, jer smo mi tu, jer jedan osmeh je dovoljan da ulepsha dan, jedan poziv, dodir, zagrljalj..treba naci srecu u tim malim stvarima, samo da nadjesh snagu u sebi da izborish dalje...
    znam da mozesh ti to, jaka si ti!!!
    jacha nego mnogi drugi, treba imati hrabrosti da priznash sebi da je teshko boriti se, ali ti se borish, i to je najvaznije, BORISH se i izboricesh se!!!
    ozdravi dabirche, pa idemo na kaficu opet, sa osmehom, malim, ali od srca :)
    bice bolje, vec koliko sutra :)

  • U kafe OOMPH dodje u 10. februar 2010 22:42:41 , Morticia

    Dabarce nase drago, glavu gore i svu snagu koncentrisi da se iscupas. Ikarus lepo kaze, zivot cine male stvari, one stavljaju osmehe na nasa lica i ulepsavaju sivkastu svakodnevicu. Ne predaj se i samo teraj napred. Ako ne ide glatko, a nece, ti guraj, samo guraj napred. A i ti psiholozi, pogotovo psihijatri, umeju da naprave jos vece zvrcke u glavama. Pazljivo i sa njima. Mozes ti to a i mi smo uz tebe.
    Kssks. :)

  • U kafe OOMPH dodje u 10. februar 2010 23:04:16 , manifani

    pa... jedino bih rekla da je pomoć terapeuta (ali nekog proverenog ne nekog mambo džambo) uvek vrlo dobrodošla... ne znam što je mortiša skeptična ali to je i njihov posao - doktori za dušu :) za to su učili škole i verovatno to rade zato što vole, jer mogli bi da imaju lakše a bolje plaćene poslove ;) i za razliku od društva i porodice sve su to već videli mnogo puta i znaju kako se to prevazilazi.

  • U kafe OOMPH dodje u 11. februar 2010 16:13:18 , Mario2002

    zao mi je zbog tate. ovo u vezi sa samom sobom - to si vec znala. trebalo je samo da osetis. i to je, mislim, pola puta do oporavka.

    Ionako je ocito da ti, ukoliko se uhvatis u kostac sa nekim problemom, ako zadas sebi neki cilj ili ti nesto obuzme paznju, pruzaz celu sebe. Stoga, eto ti izazova (osim sifre za koju ne znam koju dijagnozu opisuje, ali naslucujem, mislim tu i na tvoj zovot van profesije - namerno nisam rekao niti jedan od onih izraza: odnos, emotivni zivot, sex... mislim na celu tebe, nije nuzno iskljuciti jedno da bi proradilo drugo - narocito ne za ljude koji poseduju tvoj kapacitet ili tvoje kapacitete).

  • U kafe OOMPH dodje u 11. februar 2010 16:15:38 , Mario2002

    i da... daj sebi vremena.